Osnovna škola Sveta Marija

Odjenite bijelu majicu kao simbol mira, prijateljstva i razumijevanja – hodajte, trčite, krećite se i napravite prvi korak prema zdravom načinu života.            

Pod Opširnije pogledajte kako su počele Olimpijske igre, koje su bili discipline, što predstavljaju boje na zastavi a što predstavlja olimpijski plamen!                          

POČETAK OLIMPIJSKIH IGARA

CITIUS, ALTIUS, FORTIUS ( brže, više, jače )

     Drevne olimpijske igre zapravo su bile grčki religiozni, kulturni i atletski festivali. Izvorno su se Igre održavale u grčkoj Olimpiji od 776. g. pr. Kr. do 393. g. kada ih je zabranio rimskicar Teodozije.

Prvi su pobjednici bili nagrađivani vijencem od maslinovih grančica. Pobjednik je dobivao i crvenu vunenu vrpcu te palmin list. Postao je slavan. Klesali su se njegovi kipovi i o njemu pisali stihovi. Među disciplinama su bili: petoboj (trčanje, bacanje koplja i diska, hrvanje i skok u dalj) te utrke kola.

Neke od disciplina prvih Olimpijskih igara:

Trčanje

    Najprestižniji događaj davnih olimpijskih igara bilo je trčanje.
Trčalo se po dužini stadiona – 192 metra ili jedan krug oko stadiona.
Održavale su se i utrke na dva kruga te maratonske utrke između 7 i 24 kruga.

Hrvanje

   Kao i u modernom hrvanju, sportaš je svojega protivnika trebao baciti na zemlju, bilo na bok, ramena ili leđa.
Za pobjedu su trebala tri pada. Borbe nisu bile vremenski ograničene, a nije bilo ni podjele po kategorijama pa su dominirali krupniji natjecatelji.
Nije bilo dopušteno gristi niti hvatati genitalije, a smjelo se slomiti protivnikov prst.

Boks

   Boksači su nosili kožnate vrpce na rukama za zaštitu, no nije bilo štitnika za lice.
Na grčkim epigramima tvrdilo se da su boksači postajali toliko unakaženi da ih nisu prepoznavali ni vlastiti psi.
Borbe su završavale kada je natjecatelj bio srušen na zemlju, ili se predao.
Za razliku od danas, nije bilo zabranjeno udarati natjecatelja kada je bio srušen.

Šakanje

    Još brutalnije je bilo starogrčko hrvanje i šakanje – kombinacija boksa i hrvanja, koja također nije bila vremenski ograničena.
Nije imala ni podjelu po kategorijama, a ni puno pravila. Jedino što je bilo zabranjeno jest gristi ili kopati protivniku oči – no događalo se i to.
Bilo je jako puno priča o smrti sportaša, koji su ako bi nenamjerno ubili protivnika imali imunitet od kažnjavanja.

Aktivnosti na terenu

    Održavala su se natjecanja u bacanju kugle, koplja i skakanju u dalj. Te su tri aktivnosti bile i u petoboju, zajedno s trčanjem i hrvanjem.
Kugle su bile izrađene od metala ili kamena, a koplja od drva. Kožni dio na vrhu koplja bio je od pomoći u ciljanju ali i dužini bacanja koplja.

Skakači udalj koristili su se metalnim utezima kako bi se odbacili što dalje.

 Jahanje

Jahačka natjecanja dijelila su se na utrke kočija i jahanje, pri čemu su utrke odraslih konja, ždrijebadi pa čak i mazgi bile odvojene.

U svakom slučaju, nagrađeni kao pobjednici bili su  vlasnici životinja, a ne džokeji.

Time je čak i ženama koje nisu smjele sudjelovati na Igrama bilo omogućeno postati olimpijskim pobjednicama.

Četverogodišnje razdoblje dobilo je naziv olimpijada, a predstavljalo je mjernu jedinicu vremena. Naime, vrijeme se tada češće mjerilo u olimpijadama nego u godinama.

Igre su poručivale: „Neka svijet bude izbavljen od zločina i ubijanja te oslobođen zveketa oružja“.

Time se davalo na znanje svim državicama da prekinu s ratom i dopuste mir sportašima tijekom natjecanja.

OLIMPIZAM

Olimpizam je životna filozofija kojom se slave i u uravnoteženu cjelinu sjedinjuju kvalitete tijela, volje i uma.

Olimpizam modernog doba započet je 1894. godine, kada je FrancuzPierre de Coubertin okupio skupinu športaša i filozofa iz cijelog svijeta i osnovao Međunarodni atletski kongres. Društvo je poslije preimenovano u Međunarodni olimpijski komitet (MOK), odlučilo oživiti drevne olimpijske igre (ugašene 393.god.).

Coubertinovi su ideali, vjerojatno, najbolje opisani u Olimpijskom credu:

Najvažnije na Olimpijskim igrama nije pobijediti, nego sudjelovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobjeda nego borba. Velik je čovjek onaj tko ne osvaja nešto bez časne borbe.

ZASTAVA

Pet međusobno isprepletenih krugova simbolizira jedinstvo pet kontinenata, ali i boje svih zastava.

Tvorac olimpijske zastave obnovitelj je Igara barun Pierre de Coubertin.

Prihvatio ju je Olimpijski kongres u Lausannei 1913. godine. Olimpijska zastava prvi se put javno zavijorila na jarbolu 3. travnja 1914. u Aleksandriji, gdje su održavane Panegipatske igre.

VATRA

     Olimpijska vatra dio je svečanosti otvaranja i nama se čini da je oduvijek tako bilo – baklja se pali u Olimpiji sunčevom zrakom uhvaćenom u udubljenom zrcalu.

Bakljonoše je prenose i donose do olimpijskog stadiona gdje se pali.

Svih dana Igara gori božanski plamen, simbol života i ljubavi.

Posljednjeg dana vatra se gasi, ali nada ostaje sačuvana u svakoj sunčevoj zraci.

OLIMPIJSKE IGRE I ODRŽIVI RAZVITAK

Godine 1999. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) prihvatio je „Agendu 21“ koju je sastavilo njegovo Povjerenstvo za šport i okoliš. Prihvaćanjem te deklaracije Olimpijske igre obvezale su se na to da svoj utjecaj na okoliš neće samo svesti na najmanju mjeru, nego će čak pomoći da se okoliš poboljša, i tako iza sebe ostaviti pozitivno zeleno naslijeđe.